Zapaterija
Španjolska je u manje od 40 godina od fašističke tvorevine generala Franca prerasla u jednu od najprogresivnijih zemalja i najbolje uređenih socijalnih država u razvijenome svijetu, što zahvaljujući Joséu Luisu Rodríguezu Zapateru što zbog kontinuiranog otpora što su ga pružili španjolski građani i građanke. Dakako, i Španjolska ima svoje probleme s Baskima, ETA-om, Batasunom i koječime, ali oni se fašizma i zlodjela svojih sunarodnjaka odriču, osuđuju njihove zločine i sprječavaju ih što bolje umiju u sijanju mržnje i zla.
Kada je godinama nakon Ustava iz 1974. Savezna republika Bosna i Hercegovina (skupa s ostalim članicama manje ili više mile nam SFRJ) započela svoj polagani tranzicijski put k radničkoj privatizaciji državnih poduzeća (Markoviću, o Markoviću, where art thou, Markoviću?), kažu mi da se osjetio silan optimizam u zraku. Jedan moj poznanik mi priča kako je samo par godina prije rata u jednoj državnoj firmi imao, skupa sa ženom, imao 400.000 sadašnjih maraka u dionicama kojih je bilo oko 10 miliona. Plan je bio da, ako se dobro sjećam, 60% firme pređe u vlasništvo radnika, a ostatak se proda raznoraznim stranim investitorima. Priča mi da je njegova zamisao bila da, zajedno s ostalim radnicima i radnicama, drugovima i drugaricama, radi na tome da se firma razvija, raste kapital, tako da vrijednost njegovih dionica nastavlja rasti, tako da u budućnosti živi u zemlji koja ga socijalno zbrinjava a sam sebi stvara prihod dovoljno dobar da se može pohvaliti životnim standardom kakav je danas u, recimo, Švedskoj, tom dragulju socijalizma. Njemu je bilo svejedno u kojoj bi to državi bilo da se desilo, bi li on bio Bosanac i Hercegovac ili Jugosloven - nacionalni predznak za njega je tad bio nešto od takve nevažnosti da nikad zapravo nije o tome previše razmišljao. Ili, bolje rečeno, nije o tome nikako nikada razmišljao. Danas je Bošnjak, ponosan na svoj identitet i živi možda samo malo bolje no većina prosjakluka u kojem se nalazimo.
Ja očigledno volim maštati o toj alternativnoj stvarnosti, stvarnosti socijalne Republike Bosne i Hercegovine u kojoj su radnička prava java namjesto san, te u kojoj je životni standard takav da si komotno mogu priuštiti ljetovanje u Grčkoj. Ruku na srce, volim da maštam da bi ta zemlja bila takva da su u njoj ostvarena ljudska prava svih osoba taman onoliko koliko u Španjolskoj i/ili Švedskoj.
(Švedska zapravo nije dobar primjer. Ona je prosperitetna zahvaljujući prvobitnoj etničkoj homogenosti, pa potom uplivu imigranata. Ali dobro, jasno vam je na šta ciljam.)
Ali svako se jutro probudim u državi čiju himnu trebam čuti tek sada, 13 godina nakon što sam se u nju iz prisilnog izbjeglištva vratio. I muči me to, ali želim nastaviti maštati, pa ću svoju današnju maštariju proširiti sa svim dobrim stvarima koje se u zadnje vrijeme dešavaju u zemlji koju ću zarad ove maštarije nazvati - Zapaterija.
Dobra vijest: U Zapateriji je prije nekoliko dana grupa građanski osvještenih entuzijasta federalnog premijera Brankovića podsjetila na njegovu krađu. Loša vijest: Nepoznat je istinski poticatelj (as if) djela rušenja konstrukcije na kojima su bili postavljeni ti plakati. Dobra vijest: Dd radosti samo što nisam zaplakao kad sam čuo da će Europlakat ne samo osigurati nove, podjednako prometne (i legalne!) lokacije, već i da se odvažna akcija ovih građana i građanki nastavlja uz preko 4.000 entuzijasta. (Javite se na arijana [at] gmail dot com da kupite majice koje će financirati nove plakate i druge aktivnosti za koje je potreban novac. Bez brige, sve je transparentno, a oni su čak toliko ljubazni da svima koji to zatraže pokažu račune za sve na što se njihove pare troše. A bome i sve rade po zakonu. Ko ih ne bi volio?)
Loša vijest: Bakiru Hadžiomeroviću i Avdi Avdiću, novinarima političkog magazina FTV-a 60 minuta nebrojeno se puta prijetilo smrću te su dobili policijsku zaštitu. Dobra vijest: Policija zasad svoj posao obavlja besprijekorno i oni su pod 24-satnom i dobrom zaštitom. Loša vijest: U Parlamentu BiH se pokrenula incijativa o rezoluciji kojom je Parlament trebao kolektivno osuditi napade na novinare, napad na medijske slobode i napad na slobodu govora medija. Oni to, ma već i znate, nisu uradili. Iz SDA su imali priglupe komentare o tome kako se novinari trebaju suzdržavati govora mržnje. Ispade da su sami sebi krivi jer im uvezene selefije žele odsijecati glavu. Dobra vijest: Neki su ipak imali dostojanstva, etike i ljudskosti da nasilje osude. Moje iskrene čestitke SDP-u i Našoj stranci. Još jedna dobra vijest: U emisiji Odgovorite ljudima večeras, dakle u srijedu, na FTV-u, sve i jedan gledalac/gledateljka koji su se javili telefonom ili e-mailom gosp. Hadžiomeroviću su pružili punu podršku, a nezvanični predstavnik oveće grupe penzionisanih policajaca ponudio mu je i njihovu pomoć u vidu zaštite ukoliko policija ne obavi svoj posao kako treba.
Hajdemo još jednu dobru: Branković je sebi spustio plaću. (Znam, gorak je okus u ustima od ove dobre vijesti, ali je ipak dobra. Dokaz je to toga da je moguće postići rezultate kontinuiranim otporom. Korak po korak i - Zapaterija!)
Najodvratnija vijest ikada: Presuda Fati Orlović.
Dobra/loša vijest: 85% obaveza za priključenje NATO-u ispunjenih. Lično ne podržavam NATO, ali realno gledajući to jest dobra vijest u danom trenutku.
Jeste li brojali? 7 dobrih i 5 loših. Dovoljno dobro za moju današnju maštariju. Sutra se vraćam stvarnosti i željama o rušenju vlade koju sačinjava šestorka.